Kajanje

Jucer sam, nakon toliko vremena, okusila druge usne. Jucer sam, pred zoru, svoje poklonila nekome tko nisi ti. Jer to je ono sto ti zaborav donosi, nove prilike i nove distrakcije, nove nacine kako da uklonis bol. Jucer sam, po prvi puta nakon sto si otisao, ljubila druge usne. Jucer, dok je alkohol tekao mojim…

Nastavi čitanje →

Slomljena

Sjedila je na krevetu, njema. Promatrala je zrake sunca koje su se probijale na rubu prozora, tamo gdje je zavjesa bila pomaknuta previse prema sredini. Htjela je plakati, imala je osjecaj da ce plakati, ali suze nisu dolazile. Oci su ostale prazne, samo su se caklile od suza koje nikada nisu potekle. U sebi je…

Nastavi čitanje →

Susret

Sreli smo se, sasvim slucajno, nakon tri godine. Kosa joj je bila tamnija nego sto sam pamtio, glas joj je bio topliji, a oci, oci su i dalje bile one iste, krupne, zelene. Osmjehnula mi se kada me primjetila. Bio je to neki osmjeh koji nisam mogao definirati, bio je previse ne odreden. Nosila je…

Nastavi čitanje →

Ne znaju

Ne znaju oni koliko su sretni; oni koji su u toj mogucnosti gledati voljenu osobu svaki dan. Ne znaju oni nista ni o daljini. Ne znaju kako je to ne vidjeti jedne jedine oci, ne sresti cak ni tog nekog u prolaznosti. Ne znaju oni da daljina ubija covijeka, da ga trga na komade. Ne…

Nastavi čitanje →